Sumnja

Laboratorija u kojoj je Fransis RB provodio najviše vremena bila je prostrana i izvanredno opremljena; Reg je tamo želeo samo najbolju opremu. Takvu je laboratoriju Fransis hteo još od trenutka kada je izašao is Svemirskog centra za naučna istraživanja. Da je ostao na Zemlji nikada ne bi moga sebi da dozvoli takav luksuz. Zbog toga je sa neopisivom radošću prihvatio ponudu koju mu je dao Reg kada ga je pitao da li hoće da bude član njegove posade. Sada je na stolu ispred sebe imao jedan primerak životinje koju su uhvatili prije samo nekoliko sati. U međuvremenu, dok su ih istovarali, nazvali su ih cvil, zbog njihovog neprekidnog cvilenja. Brideli su mu dlanovi od uzbuđenja.

– Drži ga! – reče Prisu – Prvo ću mu izvaditi malo krvi.

Cvil je bio položen na uskom stolu i nije se micao. Disao je ubrzano i drhtao celim telom. Pris je gladio njegovu svilenastu dlaku i govorio mu umirujućim glasom.

– On se boji! Ovi aparati ga sigurno plaše…
– Verovatno – odgovori RB trljajući jednu od šapa životinje sa tamponom koji je bio natopljen s alkoholom.
– Izgledaju kao ruke – primeti riđokosi.
– Ruke mu imaju samo četiri prsta, ali liče dosta na naše. Je li tako?
– Pa i majmuni liče na nas. Među nama rečeno, ponosim se time što sam rođen veštačkim oplođivanjem. Kada me pitaju o precima, ja imam odgovor!
– Ah! Mislio sam da čovek ne potiče od majmuna. To je bar bilo dokazano pre dvanaestak godina.
– U pravu si, Prise. Ali ima još naučnika koji negiraju sve to i koji i dalje tvrde da je čovek posta od majmuna. I kada si pred njima, obično se složiš sa tim tvrdnjama.

Drhtaj prođe kroz telo životinje kada je igla prodrla u venu.

– Eto – reče RB posle tri, četiri sekunde. Dovoljno je… Crvena krv! Znaš li da olvani imaju krv ljubičaste boje?

Cvil, nesumnjivo nešto umiren, reagovao je iznenađujuće. Jedna od njegovih malih ruku steže Prisov kažiprst. Baš kao što to čine male bebe. Pris je bio zbunjen za trenutak. Nije smeo da se pomakne. Njegov pogled se susrete sa pogledom cvila i u njegovim velikim crnim očima on je video kratkotrajni blesak. Što se dešava sa njim? To je bilo smešno! Na Zemlji je bilo majmuna koji su ponekad pokazivali tipično ljudske reakcije. Pris se uhvatio za ovu misao. Ipak, dobro je znao da se radilo o nečem drugom. U određenom trenutku hteo je da saopšti svoje utiske prijatelju. Ali nije to učinio, jer se Fransis RB javi prvi:

– Napraviću mu nekoliko rendgenskih snimaka da bih mogao tačno da nacrtam njegov skelet i da vidim kako je načinjen. Zatim ću ispitati moždane i srčane elektroimpulse… Vidiš, moj posao počinje kada se tvoj završi. Možda bi ovde bila potrebna i dvojica.
– To treba reći Regu, Fransise.
– Hm! Razmisliću.

Cvil više nije drhtao. Njegovo srce je sada tuklo normalno, disanje je bilo ujednačeno. Izgledao je umiren i prihvatio je blizinu ljudi. To, inače, nije bio slučaj ni u kojoj prilici sa drugim životinjskim vrstama. Posmatrao je Prisa vrlo pažljivo i dalje mu stežući kažiprst sa svoja četiri prsta. Pris je voleo životinje. Od ranog detinjstva je shvatio da većina životinja vredi više od polovine ljudi. Milovao je na stotine glava pomažući svom prijatelju biologu da previje rane.

Prebirao je po svom sećanju pokušavajući da se seti ovakvog čudnog kontakta koji ga je zbunjivao. Ali ne. Nikada nije video ovakve oči. Nikada ni jedna životinja nije prema njemu načinila neki pokret, nešto što bi moglo biti shvaćeno kao osećanje. Ovaj utisak je imao po prvi put. Osetio je to u stisku tankih prstiju na svojoj koži.

1 thoughts on “Sumnja”

  1. Moram se složiti da ovo ne spada pod najbolje naučno fantastične romane koje sam pročitao i da je jako daleko od djela vrhunskih pisaca, ali bih rekao da ima neko svoje zašto. Nalazim u njemu više slojeva i nijedan od njih ne ide na čast ljudskoj rasi. Ono što je očito jeste podcjenjivanje drugih živih bića, uz ispriku da nisu inteligentna. U ovom slučaju to nije isprika i nesporazum se nalazi u neshvaćanju ljudi da ima pred sobom spiritualno naprednu rasu. Povijest nas uči da smo na isti način tretirali i ljudska bića, razne narode koje smo u srednjem vijeku otkrivali na našim prekomorskim putovanjima. Drugi nivo koji otkrivam čitajući jeste strah pred nepoznatim. Kada se nešto ne shvaća, kada je van našega iskustva, to u nama proizvodi zebnju, jer se nalazimo u nepoznatim okolnostima. Često u tim uvjetima donosimo pogrešne odluke zbog nedostatka informacija o onome što nas okružuje i što bi se moglo dogoditi. Ono o čemu ništa ne znamo izaziva u nas nelagodu jer nismo sigurni kako mi prići, kako se eventualno suprotstaviti. Prethodno navedeno pokazuje da nas i čitanje prosječnih štiva može obogatiti i pomoći nam da bolje shvatimo svijet i običaje koji nas okružuju.

Postavi komentar